Znanja odnosno vještine koje moraju posjedovati menadžeri na razini top menadžmenta

Menadžeri na svim organizacijskim razinama moraju posjedovati određene ( iste ) vještine i znanja da bi bili uspješni u obavljanju svog posla. Poslovni uspjeh nekog menadžera, ovisi o njegovim znanjima i vještinama, više nego o obilježima njegove osobnosti.

Svatko tko vidi sebe kao menadžera bilo koje menadžerske razine mora posjedovati, usavršavati i razvijati potrebna znanja i vještine za obavljanje menadžerskih funkcija. S obzirom na to da su na menadžerskim pozicijama u različitim organizacijama i institucijama kako profitnog tako i neprofitnog sektora menadžeri s različitim temeljnim obrazovanjem, tj. različitim fakultetskim obrazovanjem odnosno obrazovanjem različitih struktura i profila, postavlja se pitanje koja su to zajednička znanja i vještina koje kakrakteriziraju sve menadžere neovisno o njihovom temeljnom obrazovanju odnosno njihovoj struci. Razumljivo je da ta znanja i vještine trebaju biti neki zajednički nazivnik po kojim se menadžeri prepoznaju u bilo kojim organizacijama, odnosno na bilo kojim organizacijskim razinama menadžmenta.

„Diferencijacija između pojedinih razina menadžmenta vidi se u tome koliko od pojedinih znanja i vještina mora posjedovati pojedina razina menadžmenta. Uspjeh menadžera na pojedinoj razini menadžmenta ovisi o tome kako on razvija i kombinira potrebna znanja i vještine za djelotvoran menadžment baš na toj razini menadžmenta.“

S obzirom da menadžerske vještine, zahtijevaju tehnička znanja, znanja u ophođenju s ljudima, konceptualna znanja i znanja olikovanja, ona se razikovati ovisno o kojoj je razini menadžmenta riječ. Tehnička znanja biti će najvažnija na nižim razinama menadžmenta, dok će konceptualna znanja i znanja oblikovanja biti najvažnija na najvišim razinama menadžmenta, tj. na razini vrhovnog menadžmenta. Znanja u ophođenju odnosno u komuniciranju s ljudima bit će podjednako važna na svim razinama menadžmenta, što je potpuno razumljivo, jer menadžeri na svakoj razini menadžmenta usmjeravaju svoje suradnike u pravcu ostvarenja ciljeva organizacije.

 

Top menadžeri donositelji odluka o viziji i mijsiji poduzeća

Top menadžment donosi odluke o viziji i misiji poduzeća, te strateškim ciljevima koje treba ostvariti; srednja razina menadžmenta strateške ciljeve pretvara u ključna područja rezultat i ciljeve organizacijskih dijelova; a operativni menadžment ove ciljeve pretvara u ciljeve odjela i pojedinaca. Još jedanput je vidljiva važnost odluka vrhovnog menadžmenta jer upravo oni odlučuju o svrhi posojanja poduzeća (viziji); o dugoročnom pravcu djelovanja poduzeća (misija), te određuju rezultate koje je potrebno postići da bi se ostvarila misija i vizija (strateški ciljevi). Navedeno prikazuje slika:

Neovisno o tome o kojoj se menadžerskoj razini riječ, svaki svaki menadžer obavlja sve menadžerske funkcije. Razlika među njima je u tome koliko vremena za pojedinu od tih funkcija menadžeri troše na pojedinoj organizacijskoj razini menadžmenta. Količinu vremena koju menadžeri troše za obavljanjr pojedinih menadžerskih funkcija na pojedinim organizacijskim razinama.

Odlučivanje na razini top menadžmenta

Pokušavajući naglasiti važnost menadžerskog odlučivanja povlačita je paralela sa svakodnevnim čovjekovim odlučivanjem.Odlučivanje je  temelj upravljanja tvrtkom te se smatra jednim od najzahtjevnijih i najtežih zadataka koje menadžer "nosi na svojim leđima".

Menadžment se ostvaruje preko drugih ljudi, a menadžer je taj koji nadzire druge i koji je  odgovoran za postizanje ciljeva stoga je uspješno prenošenje i izražavanje odluka od ključne važnosti za uspjeh cijelog poduzeća. Važno je da svaki zaposlenik bez obzira na položaj i funkciju zna točno svoj dio posla. Menadžment treba osigurati da i do najniže rangiranog zaposlenika u hijrahijskom lancu odluke stižu pravovremeno i da ih on razumije kako bi se mogao sukladno njima ponašati.  Potpuno je jasno da najveću važnost za oraganizaciju, i prema ulozi i količini, imaju menadžerske odluke i menadžersko odlučivanje.

Posebna važnost u menadžerskom odlučivanju pridaje se odlukama top mendžmenta. Upravljačke odluke na razini top menadžmenta nisu brojne, ali su iznimno važne za cijelu organizaciju. Na razini top menadžment se koncentriraju odluke vezane za definiranje  vizije, misije poduzeća, te strateških ciljeva koje treba ostvariti.

Top (vrhovni)  menadžmeri najviši su izvršni menadžeri u poduzeću. Oni su odgovorni nad cijelom kompanijom. Upravo zbog visokog stupnja odgovornosti, kao i šireg raspona odgovornosti menadžeri najviše razine, oni su i najbolje plaćeni menadžeri u kompaniji. Poduzeća traže za menadžerima donositeljima odluka koji mogu prepoznati odluke za koje nije potreban dug proces odlučivanja i koje se mogu lako i jednostavno donijeti i druge, koje su organizaciji iznimno važne i koje se moraju donositi drugačije prema složenijem postupku koji traje dulje. I po tome se razlikuju uspješni menadžeri od neuspješnih menadžera. Ono što vrijedi za menadžere u procesu odlučivanja vrijedi i za sve ostale donositelje odluka, bilo u poslovnom svijetu bilo u osobnom životu.

Svatko tko vidi sebe kao menadžera bilo koje menadžerske razine mora posjedovati, usavršavati i razvijati potrebna znanja i vještine za obavljanje menadžerskih funkcija. Na razini top menadžerskoj najpoželjnija i naročito je važna sposobnost poimanja i oblikovanja rješenja, te vještina rada s ljudima.

Upravo sposobnost menadžera, posebo menadžera na razini top menedžmenta, za donošenje pravih odluka postaje kriteriji za razlikovanje uspješnih od neuspješnih poduzeća. Stoga je sasvim razumljivo da se upravo top menadžment opisuje kao najsloženi posao na svijetu.

Top menadžer - „umjetnik ravnoteže“

Najveći zahtjev koji se pred suvremeni top menadžmenmt postavlja je dirigiranje ravnotežom. Najprije treba optimirati dugoročno i kratkoročno, u svakom pogledu. Kratkoročnim (nekad i kratkovidnim) smatra se jaki nagon za profitom i brzim povratom na uloženo, u što uprave snažno gura nova vlasnička struktura - većinom investicijski i mirovinski fondovi. Što zadržati, a što već sutra mijenjati? - sljedeće je teško pitanje. Malo promjena znači relativno nazadovanje i zastarijevanje u odnosu na potreba potrošača i/ili konkurenciju. Prevelike i prečeste promjene su iscrpljujuće. Što razvijati unutar, a što izvan tvrtke? Kojim ritmom mijenjati trenutačni značaj poslovnih funkcija i sposobnosti. Mladom poduzeću najvažnija je prodaja, zrelom znanje i motivirano ljudstvo.

Najvažnija nova ravnoteža je ona u odnosu poduzeća i društva. Tvrtke ne djeluje u vakumu i po jednoj definiciji je institucija društva, kao i vrtić, bolnica, sud... I ne može nego biti - odgovorni dio društva. Top menadžment organizacije koja ne mari iskreno za svoje prirodno okruženje, instinsku dobrobit svojih zaposlenih, stanje i procese u društvu, dugoročno srlja u nevolje. Briga za opće društveno dobro, važna je crta na kojoj će odsad (također) započinjati razdvajanje uspješnih od neuspješnih menadžera. Društvena odgovornost tvrtke nije više fraza; ona posatje ozbiljan i moćan svjetski pokret, već i dobro institucionalno izgrađen.I shvaćanje etičnosti u top-menadžera promijenit će se. Ogromne plaće i bonusi, bogaćenje u samo 2-3 godine rada na vrhu, bit će zapriječeni, prvo etičkim normama, a potom možda i zakonima.

TOP MENADŽMENT (VRHOVNO RUKOVODSTVO)

Počnimo s kratkom definicijom naziva menadžer i mjesta gdje menadžeri rade – organizacije. Zatim razmotrimo posao menadžera – točnije, što menadžeri rade?

„Menadžeri obavljaju poslove preko drugih ljudi. Oni donose odluke, raspodjeljuju resurse i usmjeravaju aktivnosti drugih u svrhu postizanja ciljeva. Menadžeri obavljaju svoj posao u organizaciji, a to je svjesno kordinirana društavena jedinica, koju čine dvije osobe ili više ljudi, i koja djeluje na relativno kontinuiranoj osnovi da bi postigla neki zajednički cilj ili skup ciljeva. Na osnovi te definicije, i proizvodna i uslužna poduzeća su organizacije, kao što su i škole, bolnice, crkve, vojne jedinice, maloprodajne trgovine, policijske uprave te lokalne, državne i savezne vladine agencije. Osobe koje nadziru aktivnosti drugih i koje su odgovorne za postizanje ciljeva u ovim organizacijama jesu menadžeri.

Vrhovni  menadžmeri najviši su izvršni menadžeri u poduzeću. Oni su odgovorni nad cijelom kompanijom. Upravo zbog visokog stupnja odgovornosti, kao i šireg raspona odgovornosti menadžeri najviše razine, oni su i najbolje plaćeni menadžeri u kompaniji.

Odluke su vrhovnog rukovodstva (u odnosu na druge razine menadžmenta) malobrojne, ali veoma kompleksne. Jedan je od najvažnijh zadataka generalnog menadžmenta postavljane ciljeva organizacije. Vrhovno je rukovodstvo stalno uključeno u formuliranje strategije poduzeća. Prije svih ostalih u poduzeću vrhovno rukovodstvo mora imati stratešku viziju za svaki posao.

Vrhovni menadžeri ( Top level Managers) u mnogim današnjim vodećim kompanijama gube kontrolu nad svojom kompanijom. Osnovni je razlog u tome što su njihove kompanije postale organizacijski nesposobne u pronalaženju složenih strategija kao odgovora na stanje okoline u kojoj kompanija djeluje. Da bi se takve situacije izbijegle, generalni menadžeri moraju imati stratešku viziju za svaki posao. A među ključne zadatke svakog generalnog menadžera ubrajaju se: oblikovanje radne okoline, postavljane strategije poduzeća, raspoređivanje sredstava (alokacija resursa), razvijanje menadžera na nižim razinama u organiaciji ( obučavanjea), izgradnja organizacije i nadgledanje poslovanja.