Top menadžer - „umjetnik ravnoteže“

Najveći zahtjev koji se pred suvremeni top menadžmenmt postavlja je dirigiranje ravnotežom. Najprije treba optimirati dugoročno i kratkoročno, u svakom pogledu. Kratkoročnim (nekad i kratkovidnim) smatra se jaki nagon za profitom i brzim povratom na uloženo, u što uprave snažno gura nova vlasnička struktura - većinom investicijski i mirovinski fondovi. Što zadržati, a što već sutra mijenjati? - sljedeće je teško pitanje. Malo promjena znači relativno nazadovanje i zastarijevanje u odnosu na potreba potrošača i/ili konkurenciju. Prevelike i prečeste promjene su iscrpljujuće. Što razvijati unutar, a što izvan tvrtke? Kojim ritmom mijenjati trenutačni značaj poslovnih funkcija i sposobnosti. Mladom poduzeću najvažnija je prodaja, zrelom znanje i motivirano ljudstvo.

Najvažnija nova ravnoteža je ona u odnosu poduzeća i društva. Tvrtke ne djeluje u vakumu i po jednoj definiciji je institucija društva, kao i vrtić, bolnica, sud... I ne može nego biti - odgovorni dio društva. Top menadžment organizacije koja ne mari iskreno za svoje prirodno okruženje, instinsku dobrobit svojih zaposlenih, stanje i procese u društvu, dugoročno srlja u nevolje. Briga za opće društveno dobro, važna je crta na kojoj će odsad (također) započinjati razdvajanje uspješnih od neuspješnih menadžera. Društvena odgovornost tvrtke nije više fraza; ona posatje ozbiljan i moćan svjetski pokret, već i dobro institucionalno izgrađen.I shvaćanje etičnosti u top-menadžera promijenit će se. Ogromne plaće i bonusi, bogaćenje u samo 2-3 godine rada na vrhu, bit će zapriječeni, prvo etičkim normama, a potom možda i zakonima.